fizička antropologija (biološka antropologija, biologija čovjeka), uže stručno područje antropologije koje proučava nastanak čovjeka i čovjekovih evolutivnih oblika te njegovih biološki najbližih srodnika, primata, holističkim analitičkim pristupom, studijem bioloških varijacija fenotipa suvremenih ljudskih skupina i onih iz prošlosti. Služi se, danas, različitim metodama – od analiza morfoloških i fizioloških do genetičkih svojstava. Njem. anatom i antropolog J. F. Blumenbach smatra se njezinim osnivačem. U djelu O prirođenoj različitosti ljudskog roda (1776) opisuje morfološke varijacije mnogobrojnih ljudskih populacija. P. Broca definira je kao »prirodnu povijest ljudske vrste«. Razvila se usko povezana uz medicinu (posebno anatomiju), a važne doprinose njezinim spoznajama dali su – među ostalim – u Njemačkoj R. Martin, Austriji E. Bretinger, Češkoj A. Hrdlička (poslije živio i radio u SAD-u, gdje je i utemeljio 1918. časopis American Journal of Physical Anthropology) te William Howels, u Francuskoj Henri Victor Vallois i G. Olivier, u Rusiji Karl Ernst Baer i Anatolij Petrovič Bogdanov, u Sloveniji Božo Škerlj, a u Hrvatskoj D. Gorjanović-Kramberger, Franjo Ivaniček i Hubert Maver.
